Ostale vijesti

Home / Ostale vijesti/Uncategorized / Ove zanimljivosti o filmu “Ko to tamo peva” sigurno niste znali

Ove zanimljivosti o filmu “Ko to tamo peva” sigurno niste znali

Film “Ko to tamo peva” datira iz 1980. godine i ima status kultnog. Ovo ostvarenje redatelja Slobodana Šijana i scenarista Dušana Kovačevića, omiljeno je mnogim generacijama u bivšoj Jugoslaviji. Glumačku postavu činili su tada glumačke zvijezde u usponu, a danas glumačke legende među kojima su pojedini, nažalost, pokojni poput Dragana Nikolića.

Među nama nisu ni Bora Todorović, Taško Načić, Pavle Vujisić, Danilo Bata Stojković, svi oni su ostvarili legendarne uloge u filmu “Ko to tamo peva”. Nećemo zaboraviti spomenuti i Nedu Arnerić, Slavka Štimca, Aleksandra Berčeka i Bora Stjepanovića koji su nakon prikazivanja filma nastavili nizati uspjehe, a publika ih dan danas može vidjeti u ulogama u kazalištu,  na filmu i televiziji.

U narednim redovima saznajte neke zanimljive činjenice koje, sigurni smo, niste znali o vašem omiljenom jugoslavenskom filmu.

kototamopeva

1. Prvobitno je zamišljeno da to bude suvremena priča, TV drama od pedesetak minuta. Odigrava se u autobusu GSP-a, a glavni lik bio je starac koji je krenuo da posjeti sina koji služi vojsku u Beogradu.

2. U prvoj verziji dramu je trebao režirati Goran Paskaljević, koji je odustao da bi počeo snimanje filma “Zemaljski dani teku”.

3. Tada mladi redatelj i slikar Slobodan Šijan je predložio da se scenarij promijeni i da se umjesto televizijskog snimi bioskopski film, na što je Dušan Kovačević rado pristao.

slobodan-sijan

4. Direktor filma bio je Nikola Popović, koji je ranije radio ogromne partizanske spektakle, poput “Bitke na Neretvi”. On je najviše zaslužan što je “Ko to tamo peva” usprkos početnom odlaganju uopće i snimljen.

5. Kako se Televizija Beograd nije bavila snimanjem filmova namijenjenih bioskopu, morao se tražiti drugi producent. Krenulo je jurcanje okolo po filmskim poduzećima, da bi na kraju iza filma u nastanku stao tada moćni “Centar film”.

6. Glavna uloga bila je namijenjena Miji Aleksiću, koji je prvog dana snimanja obavijestio redakciju Dramskog programa da se ne osjeća dobro i da ne može snimati, te je snimanje otkazano.

slobodan-ssss

7. Snimanje je počelo 4. travnja 1980. i što je prava rijetkost – sve je išlo redom, od početne pjesme, pa nadalje. To je bilo bitno za glumce, koji onda mogu prirodno razvijati likove, da vide šta je njihov partner napravio u prethodnoj sceni, pa da se onda ravnaju po tome.

8. Dogovoreno je da traje samo 21 (snimateljski) dan, zbog čega se radilo i po 20 sati dnevno.

9. Nisu koristili reflektore, pa je cijeli film je u smeđim i crnim tonovima. Čak je za noćne scene kao glavno osvjetljenje korištena logorska vatra.

10. Ekipa se za snimanje okupljala svakog jutra oko 5 sati, ispred crkve Svetog Marka u Beogradu.

11. Iako je Pavle Vuisić u filmskim krugovima bio poznat kao “težak za suradnju, nezgodan i netko tko voli da popije”, ispostavilo se da je Vuisić svakog jutra bio prvi na okupljanju, oran i trijezan.

centar-film-ko-to-tamo-peva

12. Čuveni predio “negdje u Srbiji” glumila je Deliblatska peščara.

13. Ulogu Miška Krstića Šijan je namijenio Bogdanu Dikliću, koga iz matičnog kazališta nisu pustili na snimanje, pa je naknadno odabran Aleksandar Berček.

14. Dragan Nikolić kao šlager-pjevač nije bio predviđen u prvim podjelama, ali se ispostavilo da mu je uloga potpuno legla, i da je sjajna posveta Žiki Pavloviću i Džimiju Barki.

ko-to-tamo-peva-3

15. Čiču Stanojla Milenkovića, limara iz okolice Svilajnca, a ovdje u ulozi orača državnog druma, Šijan je pronašao 1978. tokom audicije za TV film “Najljepša soba”. Kasnije je priznao da mu je bila urnebesno smiješna kombinacija kromanjonske face i izuzetne inteligencije.

16. Izrazito visok momak koji buši gume autobusa je Milovan Tasić – Tasa (214 cm), traktorist iz Inđije i član pobjedničke generacije KK Radnički sa Crvenog krsta (1973.)

17. Umjesto Pavla Vujisića čiču (koji dolazi u posjetu sinu) je na kraju glumio Mića Tomić.

ktp-baba

18. U većem dijelu filma na zadnjem sjedištu, odmah pored prasića, pojavljuje se žena obučena u crno. U vezi s njom postojale su razne teorije, od toga da predstavlja smrt, koja ih čeka na kraju, onda da baba u stvari pazi na prasiće, do toga da je u pitanju maskirani Predrag Preža Milinković. Gledatelje je zbunjivalo i to što žene čas ima, čas nema. Nije ni potpisana na špici. Šijan je objasnio da je to žena koju su usput našli i stalno je bila u autobusu, ali se zbog lošeg osvjetljenja nije uvijek vidjela.

19. Jednog od dvojice glazbenika, Miodraga Kostića, Šijan je sreo na vojnoj vježbi na radaru iznad Ralje. Mića je svirao na koncertu priređenom da zabavi vojsku, a kada je pao na koljena, pred Usnijom Redžepovom, sa sve harmonikom, Šijan je to zapamtio. Godinama poslije potražio ga je i ponudio mu ulogu.

kooo

20. Mlađeg muzičara glumio je tada 11-godišnji Nenad Kostić, Mićin rođak. On nikako nije uspijevao naučiti svirati drombulje, pa je snimano na playback. Nenad danas vozi autobus.

21. U završnim scenama, kada putnici optuže muzičare da su čiči ukrali novčanik, pa svi krenu da ih tuku, Šijan je tražio krupni plan. To će reći da je Bata stvarno morao ošamarit malog glumca. Zveknuo mu je toliko jaku šamarčinu da je Nenadu “zazvonilo” u ušima, a na oči odmah udarile suze. Pobjegao je iz autobusa čak do Pančeva. Tamo se negdje sakrio, a ekipa ga je cijeli dan tražila. Kada su ga konačno našli, uz preklinjanje da se vrati da završe film, Bata mu je donio najveću bombonjeru koja je mogla da se kupi, i čvrsto obećao da ga više neće udarat.

22. Prije početka snimanja ekipa je dobila modernu kameru, tek nabavljenu za “Filmske novosti”, a za pratnju posjeta Josipa Broza Tita svijetu. Kamera je dobro radila posao, sve negdje do 25. travnja. Tog dana snimala se scena u kojoj Bata Stojković juri zeca, takozvana “Pustite mene, ja sam brži i spretniji”. Odjednom, na setu su se pojavila trojica ljudi u civilu, pokazala legitimacije i uzela kameru. Nitko nije smio da pita za razlog, samo su nastavili da snimaju starim kamerama, od kojih je jedna bila veličine ormana.

23. Scenograf Veljko Despotović je autobus za snimanje našao u Sloveniji, gdje ga je koristio Živojin Pavlović za film “Doviđenja u sledećem ratu”. Bio je sivomaslinaste boje, vojnički, sa sicevima, pa su morali da ga prefarbaju i dodaju blato, rđu i prašinu, izvade sjedala i postave klupe.

bus2

24. Bilo je predviđeno da u završnoj sceni prilikom bombardiranja životinje pobjegnu iz zoološkog vrta, međutim odustalo se, jer zbog Titove smrti je u zemlji bila gotovo izvanredna situacija.

25. Slobodanu Šijanu su u montaži sugerirali da izbaci ljubavnu scenu Nede Arnerić i Slavka Štimca u šumi, što on nije prihvatio. Danas je ona jedna od kultnih.

ko-to-tamo-peva

26. Prije premijere, film je prikazan Umjetničkom vijeću. Sala u Košutnjaku bila je dupke puna. Prilikom projekcije Šijan je ostao zabezeknut. Tijekom cijelog filma nitko se ni jedan jedini put nije nasmijao.

27. Premijera je bila 23. listopada 1980. u beogradskom bioskopu “Kozara”, koji i danas postoji. Film je odmah prešao sva očekivanja. Publika se smijala, pa Šijan više nije morao da brine, kao poslije vijeća. Film je obišao cijelu Jugoslaviju, svuda izuzetno gledan.

ko-to-tamo-peva

28. Iako su na setu dali sve od sebe, neki od glumaca su kasnije priznali da su bili uvjereni da tada snimaju svoj najgori film. Jedini je Pavle Vujisić vjerovao u film i potpuno mu se posvetio.

izvor: cdm.me