Poslovne vijesti

Home / Poslovne vijesti / Kapitalisti protiv kapitalizma!

Kapitalisti protiv kapitalizma!

Izvjesni Zlatko Puntijar, vlasnik nekoliko ugostiteljskih objekata u Zagrebu i potpredsjednik izvjesnog Udruženja ugostitelja Zagreb, kaže:

Taj bi se problem [frižideri ispred kioska i u trgovinama, nap. TjJG] morao regulirati – na kiosku se može prodavati piće, ali ne rashlađeno. Kiosci i trgovine su nama ugostiteljima postali direktna konkurencija i to je običan bezobrazluk, u drugim zemljama nezamisliv.
Borimo se protiv još jednog trenda, a to je prodaja kave u kioscima. U redu je ako kraj kioska bude aparat za kavu pa vi ubacite par kune i sami se poslužite. Međutim, ako trgovcu date novac a on vam doda kavu, žlicu i šećer e to je već usluga.

A na pitanje novinara o prodavanju obroka i sokova u pekarama kaže:

Normalno da ne bi smjeli, zna se što se prodaje u pekarama i zašto se tako zovu. Također, imamo problem i s gastro pultovima u trgovačkim centrima. Nešto se zakonom regulira, a onda se podzakonskim aktima odvede u kontra smjer od onoga što je bilo planirano prilikom donošenja zakona.

Pored ovakvih “kapitalista” Hrvatskoj uopće ne trebaju komunisti da bi se spriječila ikakva mogućnost liberalizacije tržišta i tranzicije u tržišno gospodarstvo, a time i smanjenje ekonomskog zaostajanja za razvijenijim zemljama.

Ne znam u kojim to drugim zemljama je nezamislivo da postoje frižideri s pićem ispred kioska ili u trgovinama, niti je to bitno, jer ono što bi trebalo biti nezamislivo jest da je hrvatskim ugostiteljima teško za shvatiti da kiosci i trgovine predstavljaju legitimnu konkurenciju njihovim objektima. Ako je privatni ugostitelj ugrožen od strane frižidera u obližnjem kiosku, neka poboljša svoju ponudu, snizi cijene, učini nešto čime će privući goste u svoj objekt, a ako ljudi i dalje budu radije ispijali kavu iz tetrapaka po ulicama i parkovima nego u njegovoj kavani, očito nije za njega da se tim poslom bavi, pa neka zatvori objekt i okuša se u nečem drugom.

Tržišna konkurencija putem mehanizma profita i gubitaka nagrađuje kapitaliste koji svojim proizvodima i uslugama dovoljno dobro ispunjavaju stvarne želje i potrebe drugih ljudi, a kažnjava one koji rasipaju rijetke resurse i ne prilagođavaju se promjenjivim uvjetima na tržištu. Na taj način konkurencija među proizvođačima vodi boljim proizvodima i uslugama, prihvatljivijim cijenama, potiče kreativnost i inovacije, stimulira tehnološki napredak, itd., slično kao što konkurencija među poslodavcima dovodi do viših realnih plaća i boljih radnih uvjeta. I što je najljepše od svega, kada kapitalizam ljudima tako donosi sve bolji životni standard i veće materijalno blagostanje, to se ne događa zbog nečijih altruističnih ciljeva i planova velikih vođa, već spontano slijedi samo od sebe kada slobodni ljudi samo slijede svoje sebične interese, ne mareći previše za dobrobit drugih.

Nego, pojava anti-kapitalističkih poduzetnika nije zapravo ništa novo niti neuobičajeno, a niti je endemično za naše podneblje (Milton Friedman je čak u biznismenima vidio neke od najvećih neprijatelja slobodnog tržišta), međutim, Hrvatima (ne svima, naravno) kao da je u genom urezan taj anti-kapitalistički mentalitet i čudan fetiš na državne regulacije svih oblika tržišnog djelovanja. Iako je Hrvatska jedna od ekonomski najneslobodnijih (tj. najsocijalističkijih) zemalja Europe, jedna od najbrutalnije oporezovanih i nejreguliranijih ekonomija s glomaznom državnom potrošnjom od gotovo pola ukupnog BDP-a, kod nas se rješenja traže u još dubljem ekonomskom intervencionizmu i centralnom planiranju, formiraju se opet nove radikalno ljevičarske partije, a vladajuća tobože “desna” koalicija samo se dokazuje kao klerikalno krilo Saveza komunista – ljevičari kojima su crkveni oltari nešto draži od zastava u duginim bojama.

Autor: Blog Tko je John Galt? Objavljeno uz dozvolu autora

foto: trusty.hr