Mario Kovačić iz Bjelovara: “U Kanadi je jako mnogo mogućnosti”

Mariju Kovačiću, tehničkom crtaču iz Bjelovara, ideja za odlaskom u Kanadu rodila se još 2010. kad je naišao na blog jednog hrvatskog autora koji je netom odselio u Edmonton.

Od tada traži način kako se i sam otisnuti na drugi kontinent. I uspio je, piše portal Naši ljudi.

– Na odlazak me nije natjerala gospodarska situacija već želja za novime. Žudio sam za novim kulturama. Ali, i za time da nešto zaradim – objašnjava Mario.

Tako se ukrcao na avion 10. travnja 2014. i sletio 8.000 kilometara dalje – u Edmonton, provinciju Alberta u Kanadi.

Strpljen – spašen

– Tada je natječaj za working holiday vizu išao putem papira i sama aplikacija je bila nešto skuplja. To je bio prvi kamen spoticanja – objašnjava nam mladi avanturist. – A onda je dvije godine kasnije krenulo online apliciranje, to mi je bilo i više nego prihvatljivo. Na kraju sam upao u kvotu za 2014. godinu.

– Uz pomoć prijatelja koji je već bio tamo šest mjeseci, čekao me je stan i osnovno, te mu se i ovim putem zahvaljujem, jer taj prvi korak tamo mi je bio jako olakšan.

Kao u filmu

– Već sam put od zračne luke do centra Edmontona bio mi je šok. Sve je izgledalo kao u filmovima. Ogromne ceste, auti i kamioni koji vuku po 2-3 prikolice dali su naslutiti da sam u drugom svijetu.

– Najveći šok bile su mi ipak – cijene goriva, hrane i režija. Ovdje je to barem dvostruko jeftinije! A cijene odjeće, obuće, tehnike kao i automobila znatno su jeftinije ako usporedimo cijenu artikla s visinom mjesečnih primanja.

Najveći trošak predstavljaju najamnine, koje su uvjerljivo najveći trošak, puno veći negoli u Hrvatskoj.

– U prosjeku, mjesečni najam jednosobnog stana iznosi od 900 do 1.300 dolara. U većini slučajeva voda i grijanje su uključeni u stanarinu.

Autobus ili slobodno vrijeme?

– Ukoliko posjedujete automobil, trošak osiguranja je oko 90 dolara mjesečno, a za taj iznos dobit ćete minimalno pokriće u slučaju štete. Tu treba pribrojati i trošak goriva. Ukoliko pak nemate automobil, autobusna karta koštat će vas oko 60 dolara mjesečno.

– Gradski prijevoz prilično je dobro riješen i dobro pokriva cijeli grad – uvjerava nas Mario. – Ipak, gradskim se prijevozom gubi jako puno vremena, tako da se većina odlučuje za auto kako ne bi gubili to malo vremena koje imaju za odmor.

Bez jezika – minimalac i dokazivanje

– Svatko tko ima neki zanat može u Kanadi lijepo zarađivati, no ako dođete kao ja, bez iskustva u poslovima koje biste radili, budite spremni krenuti od minimalca i dokazivati se.

Iako je došao kao tehnički crtač s iskustvom u arhitekturi, barijera u komunikaciji natjerala ga je da jezik kali na nekom zanatskom poslu.

Ono što je kod nas hobi u Kanadi je posao

– Prvi posao našao sam već prvi dan traženja. Počeo sam raditi kao automehaničar i tako je moj hobi postao posao. Zbog jezika radio sam dosta pogrešaka, ali ljudi su tu strpljivi. Čak previše! Tjedna plaća bila mi je 550 kanadskih dolara, odnosno minimalac. Ali, mora se od negdje početi.

Naš je sugovornik tako prošao razne poslove. Od krovopokrivanja, preko suhogradnje, pa do, ponovno, automehanike. – Odlučio sam se vratiti onomu što volim. Dok sam u Hrvatskoj samo sanjao da ću ikada sjesti u Porsche, Mercedes… ovdje ih popravljam i vozim.

Dječački san mu je ispunjen i Mario uživa u životu u Edmontonu radeći u servisu europskih vozila.

Za razliku od ljudi, klima je hladna

Kanada, osim po svojim neukroćenim prirodnim ljepotama, poznatija je samo po oštroj klimi. – Ne trebam puno isticati da su zime jake i duge i traju po šest mjeseci, a temperature se spuštaju i do -40 stupnjeva. Ljeta nisu ništa hladnija nego u Hrvatskoj, ove godine temperatura je išla i do 40 stupnjeva. Razlika u temperaturama ljeti i zimi je ogromna, a zrak bez vlage.

– Ljudi u Alberti su jako ljubazni. Cijelo vrijeme se ispričavaju, što zna ponekad biti i iritantno. Ipak, čovjek se navikne na toliku ljubaznost pa i sam postane takav. A onda je teško povratiti hrvatski mentalitet.

Nafta diktira i vize

– Kako je krenula kriza u Alberti i samoj Kanadi, cijena nafte je pala. To diktira mnoge stavke, pa tako i dobivanje vize.

Tako je naš emigrant postao povratnik. – Morao sam krenuti iz svog sna natrag u Hrvatsku. Papire moram čekati, ali ne u Kanadi. Iz pravnih razloga morao sam početkom prosinca ponovno na put od 8.000 km.

Domovina je tamo gdje je srce

– Nisam mogao ni zamisliti koliko će mi nedostajati ta hladna Kanada. Da me ne shvatite krivo, ja volim svoju zemlju, no u njoj nemam niti perspektivu niti budućnost. A želim budućnost planirati, a ne bježati od nje! Ali dobro kada bi samo to bila razlika, onda bi značilo da nam je ipak dobro i tu, ali još veću razliku radi ekonomija.

– Moja mjesečna plaća u Kanadi uglavnom se vrtila oko 2200-2400 kanadskih dolara, znači, nešto malo više od minimalca ondje. Ali, s tim minimalcem nisam nikada dvojio hoću li imati za režije, hranu ili gorivo. Upravo naprotiv, putovao sam često po Alberti, uživao u atrakcijama i upoznavao nove kulture.

S minimalcem se živi – NORMALNO

– Da, potrebno je to naglasiti. Jer to normalno mi ovdje smatramo luksuzom! Uz nadu da ću ipak dobiti papire i živjeti svoj san dalje, želim svima koji se bore izvan svoje domovine sreću, a onima koji se tek spremaju otići poručujem da se ne boje novog iskustva jer će možda baš to iskustvo kreirati njihov životni put.