O NJEMU PRIČA CIJELA SRBIJA! Užičanin bez posla pomaže nemoćnim OSOBAMA BESPLATNO i poručuje: “Sistem je truli”!

Užičanin Miloš Simeunović, medicinski tehničar bez posla, iznenadio je svoje sugrađane i cijelu Srbiju statusom koji je nedavno ostavio na Fejsbuku. Kada je shvatio da u Srbiji ne može pronaći posao, ovaj mladić je odlučio da pomogne drugima i to na najhumaniji način.

Nakon nedavnog statusa koji je Miloš napisao na svom Fejsbuk profilu, da bi želio da pomogne u njegovanju starijih, nepokretnih i osoba sa invaliditetom čije porodice nisu u mogućnosti da plate ili ne dobijaju dovoljnu pažnju u vidu kućne nege, ili iz bilo kojeg drugog razloga potpuno besplatno, internet je „eksplodirao“ u riječima hvala za ovog humanog dečka iz Užica.

On za Informer.rs sasvim otvoreno, bez dlake na jeziku priča o svojim vršnjacima i generalnoj situaciji u Srbiji iz ugla mladog čovjeka koji već duži period ne može pronaći posao.

Evo što je Miloš napisao na Facebooku:

“Molim za malo pažnje. Ja sam medicinski tehničar i želio bih da pomognem u njegovanju starijih, nepokretnih i osoba sa invaliditetom čije obitelji nisu u mogućnosti da plate ili ne dobijaju dovoljnu pažnju u vidu kućne njege, ili iz bilo kog drugog razloga.

Potpuno besplatno (samo u gradu Užicu) bez ikakvih obaveza prema meni. Ovo radim iz osobne satisfakcije i nadam se da ce ova poruka doći do osoba kojima je pomoć prijeko potrebna.

Također, pozivam svoje kolege da mi se pridruže akciji, jer je naše malo nekome puno. Molim vas podjelite moj status ukoliko zivite u Užicu. Hvala!”

Evo što je on izjavio za Informer.rs:

“Ideja mi je došla sasvim spontano, imao sam višak vremena koji sam želio da potrošim na pametan način. Inače, radio sam 4 godine u Užickoj bolnici, na intenzivnoj njezi, stekao određeno iskustvo i upoznao osećaj blagostanja koji moj poziv donosi pomažući i drugima. Na birou sam provodio određene periode, dok nisam radio, ali da budem iskren, nisam očekivao da se preko istog zaposlim.Moj radni dan protiče u zavisnosti od potreba tih ljudi koje negujem i od njihovih porodica, usklađujemo vreme i  uvek dolazim po dogovoru.

Pošto i sam njegujem svog djedu, koji je ostao nepokretan prije 5 mjeseci, uvjerio sam se koliko je teško ukoliko nemate pomoć ili nemate snage. Zaista nisam kompetentan da komentiram rad zdravstvenih institucija u Srbiji, ali sam iz svog i iskustva obitelji kojima pomažem uvidio da se dosta stvari odvijaju sporo, a vjerujte – ti ljudi i njihove porodice ne mogu čekati.

Mislim da bi se neki procesi morali ubrzati, konkretno mislim na pravo tuđe njege i pomoći gdje se čeka i po 6 mjeseci, što je jako dug period. Inače, što se tiče mojih kolega i stanja u zdravstvu, ja im čestitam, jer za te plaće raditi ovaj posao,  koji je često jako stresan, nije lako.

Moja radna etika mi ne dozvoljava da pričam o situacijama sa kojim sam se sretao njegujući te ljude, tako da o tome ne bih govorio. Što se zaposlenja tiče, možda je meni sada lakše na tom polju, ali mi to zaista nije bio cilj. Ja ipak imam neki svoj san koji ću slijedeći, neovisno od bilo koga, a tiče se inozemstva.

Mnogi moji prijatelji i kolege odlaze raditi u inozemstvo, jer se tamo makar osjećaju kao ljudi, mogu da rade i da zarade i iskustva su uglavnom pozitivna. Ja dosta razmišljam o svom sljedećem koraku, neke priče o osnivanju ili priklanjanju nekom udruženju koje časno radi svoj posao.

Nisam još jasno iskristalisao svoj plan što se toga tiče, morat ću još da razmisljam o tome, jer je problem kako mlade ljude inspirirati da rade volonterski, možda na neki određeni period..

Lijepe i ružne stvari su sastavni dio ovog posla, iskren osmijeh je onaj ljepši dio posla i zaista mi je tada puno srce, dok u taj ružniji dio spada pogoršanje njihovih stanja.

Čovjek se poveže sa tim ljudima i vjerujte da i kada nisam s njima, često mislim na njih. Mladima u Srbiji nemam što poručiti, osim da slijede svoje snove i da se bore do kraja,  nisu oni krivi. Sistem je truli.”