Poduzetnik BORIS MIKŠIĆ za NOVO.hr: “Jako sam zadovoljan djelatnicima u hrvatskim tvornicama”

Boris Mikšić je poduzetnik hrvatskih korijena, koji uz Ameriku i Kanadu, sve više širi poslovanje i na području Hrvatske.

• Zašto ste 1974. otišli u SAD i kako je počeo Vaš poslovni put?

Ranih sedamdesetih prošlog stoljeća bio sam aktivist na Strojarskom fakultetu u Zagrebu tijekom Hrvatskog proljeća pun entuzijazma i energije sa idealističkim ciljem da promijenimo totalitarni režim tadašnje komunističke Jugoslavije. Poslije sloma našeg pokreta shvatio sam da za mene nema budućnosti u sivilu trule države pod dominacijom Beograda pa sam odmah poslije diplomiranja prebjegao u Austriju i prvim avionom krenuo na put u SAD.

• Koliko je na vlastitu poduzetničku karijeru utjecala tvrtka Northern Instruments, gdje ste radili pri dolasku u Ameriku, koja se također bavila zaštitom od korozije?

U Northern Instrumentsu sam naučio američki stil poslovanja i menadžmenta pa sam se brzo uzdigao do vicepresidenta za razvoj i nove tehnologije, najmlađeg u povijesti tvrtke.

Mikšić: Shvatio sam da biti jetsetter nije za mene

• Tvrtku CORTEC u početku ste zbog problema prodali tvrtci Sealed Air, pa nakon toga ponovno kupili? Možete li ukratko opisati te procese?

Taj strelovit uspon u roku od 3 godine od dolaska u SAD me je u neku ruku ohrabrio, jer sam uvidio da postoje velike mogućnosti za razvoj i plasman ekoloških proizvoda za zaštitu od korozije. Posto nisam u tome imao potporu tadašnjeg vlasnika firme odlučio sam krenuti vlastitim stopama i osnovati Cortec Corporation na svoj 29 rođendan. “Cortec” stoji za “CORrosion TEChnology” i kompanija je počela naglo rasti tako da je 1983. godine uvrštena na listu Inc. Magazine u 100 najbrže rastućih američkih, što je bilo doba Applea i Microsofta. Neposredno nakon te objave dobio sam ponudu od Sealed AIR-a, koja je već tada bila uvrštena na njujoršku burzu, za prodaju Corteca koju jednostavno nisam mogao odbiti, jer je bila astronomska.

Četiri godine kasnije uvidio sam da biti jetsetter nije bio moj stil života, jer sam bio gladan novih izazova i kreativnog rada pa sam otkupio Cortec od Sealed AIR-a, po izuzetno povoljnim uvjetima.

• 2005. bili ste veliko iznenađenje predsjedničkih izbora i zamalo ušli u drugi krug. Kako danas gledate na tu političku epizodu?

U poslijeratnim godinama obavljao sam dužnost počasnog generalnog konzula u SAD-u kojom me je zadužio predsjednik Tuđman. Moj glavni zadatak je bio ulazak HR u NATO na što sam osobno ponosan, jer se naš san ostvario kroz moje napore sa povezivanjem Minnesota National Guard i MORH-om. Za to sam dobio nagradu “Citizens at their Best” od guvernera Minnesote, gdje sam tada živio i Danicu hrvatsku od predsjednika Tuđmana. Kroz te aktivnosti naravno da sam upoznao puno političara i dužnosnika i kako je vrijeme odmicalo tadašnja situacija ponukala me je da se kandidiram za hrvatskog predsjednika, jer su bili potrebni novi lideri s novim idejama. Kako se kampanja odvijala i podrška hrvatskog naroda sve je više dolazila u moju “luku”, postao sam ozbiljna prijetnja tadašnjim moćnicima, jer sam se zalagao za nove tehnologije, proizvodnju, povećanje izvoza, Hrvatsku kao ekološku oazu u srcu Europe. Nakon sto sam osvojio 25% glasova u domovinskoj Hrvatskoj, nije im bilo drugog nego da mi podmetnu 500.000 glasačkih listića mrtvaca iz BiH, kako bi me izbacili iz drugog kruga.

• Zbog čega ste željeli postati hrvatski predsjednik, a dugi niz godina živjeli ste u SAD-u?

Kao sto rekoh, Hrvatskoj su tada bili potrebni novi lideri bez trakavica, moja je bila misija da se pospješi ponos hrvatskog čovjeka na krvavo izborenu samostalnost i da zajedno upremo snage za boljitak naše države da se zaustavi egzodus mladih, kako bi im se ostvario Hvatski san u domovini. Ukratko “kad gospodarstvo diše, društvo cvjeta” je bio moj moto tijekom iscrpljujuće ali i najbolje organizirane kampanje na predsjedničkim izborima 2005. Tada sam bio u naponu snaga psihički i fizički, u svojim pedesetima, bili su to nezaboravni dani i mjeseci, uz mene je bio moj prijatelj Mišo Kovač i zajedno smo proputovali čitavu domovinu i dijasporu.

• Tko bi vodio da vašu kompaniju da ste tada postali predsjednik?

Nova generacija menadžera tada je već stasala i bila spremna voditi moje kompanije da sam postao predsjednik. Danas, 17 godina kasnije, oni su jos uvijek na kormilu, a ja se bavim strateškim razvojom i novim tehnologijama, koje su uvijek bile moj prioritet i “hobby”.

• Koliko tvornica imate ukupno, gdje se nalaze i koliko imate ukupno djelatnika?

U našem core businessu zaštite od korozije, Cortec grupa je najveća privatna svjetska kompanija, koja nije na burzama, sa šest tvornica u SAD-u, jednoj u Kanadi i dvije u Hrvatskoj.

• 2018. odjeknuo je u medijima iznos božićnice (7.500 kuna) koji ste podijelili djelatnicima u Belom Manastiru. Je li ta praksa  nastavljena i kolika je prosječna plaća vaših djelatnika u Hrvatskoj?

Naši djelatnici su naša obitelj, sa njima dijelimo sve, i dobro i zlo, primjerice u 24 godine otkako smo osnovali prvu firmu s uredom u Zagrebu i skladištem u Kaštelima, nismo izgubili ni jednog djelatnika. Čak i naša baranjska tvornica Ecocortec nije imala gubitaka u ljudstvu, iako znamo da se obitelji masovno iseljavaju iz tih prostora.

• Vjerojatno je teško uspoređivati, no jesu li efikasniji američki ili hrvatski radnici?

Sve ovisi o moralu, edukaciji, novim tehnologijama i potpori vlasnika svojim djetnicima, pa mogu odgovorno izjaviti da je produktivnost u hrvatskim kompanijama jednaka ili čak bolja od američkih i kanadskih.

• Stalno se govori o hrvatskoj birokraciji i posljedično skupoj državi, koja usporava privatni sektor? Je li zaista poslovanje u SAD-u/Kanadi mnogo jednostavnije i povoljnije nego u Hrvatskoj?

U to nisam siguran, iz mog iskustva, na primjer greenfield investicija u Belom Manastiru je bila uspješna od prvog dana, jer je lokalna samouprava radila efikasno i transparentno, pa ne bi mogao reci da su američki ili kanadski sustavi kvaliteniji od naših.

• Imate velik broj patenata u svojem vlasništvu. Koji je najvrijedniji za poslovanje CORTECA?

Već sam pomalo prestao brojati koliko je patenata pod mojim imenom izašlo u SAD-u, EU i Japanu, sigurno vise od 60, ni približno Teslinih 500+ patenata. Bitno je istaknuti da su moje kompanije kroz mnogo godina proizvele vise od milijardu dolara prodanih patentiranih proizvoda, na sto sam izuzetno ponosan…

• Uz antikorozivnu zaštitu, veliku pažnju tvrtka pridaje proizvodnji biorazgradive plastike?

Biorazgradiva plastika je hit u ambalažnoj industriji diljem svijeta, tako da sam osmislio Ecocortec kao prvu hrvatsku tvornicu bioplastike, koja je krenula sa proizvodnjom daleke 2006 godine. Sirovine se trenutačno proizvode u mojoj tvornici Cortec Advanced Films u Minnesoti, ali uskoro krećemo sa izgradnjom još modernije tvornice u Belom Manastiru.

• Nakon političke, na kraju ipak neuspješne epizode, malo ljudi je vjerovalo da ćete ulagati u Hrvatsku. Jeste li imali političkih pritisaka ili podršku?

Ne bih se složio s Vama da je moja politička karijera bila neuspješna, ako ništa drugo bila je prije svoga vremena. Kao nepoznata osoba u Hrvatskoj javnosti i nezavisan političar, osvojio sam 500.000 glasova na predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima, može li se to proglasiti “neuspjehom”? Mislim sa sam “odskrinio” vrata nadolazećim nezavisnim političarima i strankama, jer sam pod stjecajem okolnosti zaista bio prvi “nezavisni”, koji je finacirao svoje kampanje vlasitim pošteno zarađenim sredstvima, u iznosu od preko 50 milijuna kuna.

• Prilikom izgradnje prve tvornice u Belom Manastiru iz projekta se povukla Erste banka. Tada ste najavili tužbu protiv banke, kako je to završilo?

U samom početku greenfield investicije moji oponenti na predsjedničkim izvorima, proglasili su to političkom tvornicom, kada sam postavljao kamen temeljac. Naravno da su lokalni šerifi to upotrijebili da zaustave moj projekt, utjecavši na Erste banku da anulira kredite.

Međutim, to me nije uspjelo spriječiti da sam financiram gradnju vlastitim kapitalom sto je i učinjeno. Danas je Ecocortec najuspješnija kompanija u grupi i na sreću u međuvremenu smo razvili odličnu kooperaciju s jednom drugom bankom, na obostrano zadovoljstvo.

• Materijal CORTECA za zaštitu od korozije korišten je na izgradnji Pelješkog mosta, ali i na Empire State Buildingu u New Yorku i Burj Khalifi u Dubaiju?

Naša patentirana tehnologija migrirajućih inhibitora korozije, koju smo razvili u partnerstvu sa Građevinskim fakultetom u Zagrebu i njihovom dekanicom prof. dr. Dubravkom Bjegović, zaista je postala hit za zaštitu od korozije infrastrukture diljem svijeta. Pored Pentagona, Pelješkog mosta i mnogih drugih mostova i građevina čak i World Fair Dubai 2022 zaštićena je sa našom tehnologijom za nadolazeće generacije.

• Ima li rat u Ukrajini negativne posljedice na vaše tvrtke?

Za sada nismo osjetili negativne posljedice rata u Ukrajini, iako je lako moguće da će doći do njih u skoroj budućnosti. Nema tvrtke u Europi koje neće osjetiti posljedice tog surovog rata…

• Dosad ste u Hrvatsku uložili cca. 25 milijuna eura. Uz ulaganje u Baranju, kupili ste i logističko-distributivni centar u Kaštel Sućurcu. Koji su Vam sljedeći planovi?

Sljedeći nam je plan, kao što sam prije najavio, izgradnja nove tvornice za obradu polimera u okviru Ecocortec-ovog proizvodnog kompleksa u Poduzetničkoj zoni Belog Manastira. S gradnjom krećemo u trećem kvartalu ove godine, a vrijednost investicije je preko 7 milijuna eura.

Razgovarao: Dragan Bacinger

foto: Cortec