Što je Lafferova krivulja i kako je pomogla državi iz koje smo se donedavno smijali, da nas prestigne?

Davne 1974. američki ekonomist Arthur Laffer, u to doba profesor na Sveučilištu u Chicagu, objasnio je vladinim dužnosnicima kako funkcionira odnos poreznog opterećenja i prihoda države.

Povod raspravi navodno je bila je takozvana WIP incijativa američkog predsjednika Geralda Forda, koja je uključivala povećavanje poreza.

Svjedoci koji govore o tom događaju kažu, da je Laffer raspravljajući s vladinim dužnosnicima na jednoj večeri, na salveti nacrtao pravilnu krivulju demonstrirajući tezu kako je porezni prihod jednak i u slučaju kad porezna stopa iznosi 100 posto kao i kad iznosi 0 posto. Pojednostavljeno rečeno, rastom poreznog opterećenja rastu i prihodi, ali samo do određene “kritične točke”. Kad porezni teret nadmaši tu točku, prihodi počnu padati jer se porezna baza počinje smanjivati, odnosno sve je manje onih koji, uz tako veliko opterećenje, mogu (i žele) poslovati i plaćati porez.

U prijevodu na “narodni jezik”, Lafferova krivulja najbolje pojašnjava činjenicu da mrtvi magarac, čak i ako ga se tuče, više neće moći vući teret.

Lafferova krivulja

Gdje je optimalna stopa poreza?

‘Optimalna’ porezna stopa nije u određenoj točki odnosno teško ju je definirati. Mogli bi reći da je to ona stopa koja maksimizira prihode Vlade, ali i zaposlenost, produktivnost i proizvodnju. Na grafikonu Lafferove krivulje ta vrijednost izgleda kao da je na pola, tj. na 50 posto. No ona varira iz godinu u godinu, što znatno ovisi i o stopi inflacije i drugim makroekonomskim parametrima.

Prema Laffer Centru, u Americi su politike poreznog rasterećenja doprinijele najvećem ekonomskom bumu u povijesti SAD-a. Više bogatstva je nastalo između 1982. i 2007., nego u prethodnih čak 200 godina.

Država koja je nedavno na najbolji način iskoristila “Lafferovu krivulju”

Država koju spominjem u naslovu teksta je, ne biste vjerovali, Rumunjska. Rumunjska Vlada odlučila je tijekom prošle godine smanjiti PDV sa 24 na 20 posto, smanjen je porez na dohodak po odbitku, a smanjeni su i odbici od poreza na dobit firmama, te neki drugi porezi. To je rezultiralo povećanim stranim investicijama u tu zemlju, a najbitnije od njih su IT tvrtke i mnogo mladih stručnjaka koje su privukli tim mjerama. Također, u prvom tromjesečju, Rumunjska je zabilježila porast od 4,3 u odnosu na proteklu godinu, dok su analitičari su očekivali rast od 3,9 posto. Rumunjska je stoga postala zemlja s jednom od najbrže rastućih ekonomija među zemljama EU.

Kako Hrvatska ‘stoji s Lafferom’?

Nije teško za pogoditi, prilično loše. Naime, mi smo država koja ima jedne od najvećih poreznih opterećenja, posebno od onih koje su u istom rangu sa nama. Da ne bi sad netko spomenuo Švedsku i slične zemlje (koje isto imaju prilično visoke poreze), ali se zbog mnogo razloga ne mogu uspoređivati sa nama, ponajprije zbog jačine privatnog sektora ali i načina trošenja javnog novca.

Najveći dobitak nedavnog prijedloga porezne reforme jest spoznaja u Vladi (ali i dosta širokoj javnosti) da je zadnji čas za smanjenje poreza. Mali problem je da istovremeno treba smanjiti rashode (čitaj smanjiti uhljebarine – ne mislim na školstvo i zdravstvo). Prijedlog reforme ima, naravno, i dobrih i loših strana, ovisi iz kojeg kuta se gleda. Najviše bi po navedenom prijedlogu bili ‘oštećeni’ ugostitelji, kojima bi se stopa PDV-a vratila na 25%. Kompleksnost poreznog sustava dokazuje da se oko mnogih predloženih mjera ni sami ekonomski stručnjaci ne mogu do kraja usuglasiti.

Možemo se samo nadati da će se i nadalje kod vladajućih razmišljati o smanjenjima poreznih stopa i prevelikog deranja onih koji vlastitim radom pune proračun i stvaraju nove vrijednosti. Možemo se još i nadati da za uvođenje tih mjera nije – prekasno.

 

Dragan Bacinger

foto: advantour.com