2. Neetično prisvojio ideju iz knjige Samuela P. Huntingtona The Third Wave: Democratization in the Late 20th Century – Dokument 2 pokazuje da je Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije koristio kao svoju ideju/otkriće, a da nigdje u svom radu nije citirao autora i knjigu gdje je ta ideja izvorno iznesena.

3. Koristio ideje iz knjige Carla Boggsa, The End of Politics kao svoje bez citiranja izvora – Dokument 3 Barišić preuzima ideje i neke formulacije iz Boggsove knjige, a ta knjiga se uopće ne citira u cijelom članku niti na jednom mjestu.

Izvor: Ivan Đikić

4. Nekorektno prisvajao ideje iz knjige Roberta A. Dahla, On Democracy (Yale University Press) – Dokument 4 ukazuje na prenošenja tuđih mišljenja na nekoliko mjesta bez ikakvog citiranja originalnog izvora. Barišić u čitavom članku navodi izvor za samo jednu rečenicu preuzetu iz Dahlove knjige On Democracy, medutim čak dvije stranice prije toga (str. 299-300) Barišić prepisuje niz ideja i formulacija iz Dahlove knjige ne dajući pritom nikakvu naznaku o njihovu pravom izvoru.

5. Koristio COPY/PASTE s Wikipedije. To je neznanstvena metoda koju je ministar Barišić koristio opetovno kopirajući dijelove informacija s Wikipedije a bez korektnog citiranja originalnih radova. Takve greške nisu dopuštene studentima na fakultetima niti znanstvenicima, a pronađene su u ovom radu ministra Barišića u više navrata:

Dokument 5 – Ministar Barišić prepisuje iz Wikipedije i griješi u navođenju izvora jer natuknica iz Wikipedije je krivo ukazivala na knjigu The End of History and the Last Man (1992), a pravi izvor tih informacija jest članak “The End of History?” objavljen 1989. u časopisu The National Interest. Barišić kopirajući Wikipediju pokazuje da vjerojatno nije pročitao originalni rad i da ne zna za njegovo postojanje nego je krivo kopirajući Wikipediju citirao i krivi izvor.

Izvor: Ivan Đikić

Dokument 6 – pokazuje da je ministar Barišić preuzeo više podataka i formulacija iz članka “Democracy” objavljen na Wikipediji. Barišić korišteći copy & paste kopira i pogrešno napisano ime autora jer se u tekstu iz Wikipedije prezime filozofa Fukuyame navodi na pogrešan način: “Fukayama”.

6. Promjene koje je ministar Barišić unio u kasnija izdanja svojega rada (Dokos 2010., str. 9 i Wischke [ur.] 2012., str. 238) pokazuju da se ne radi o “malom tipografskom propustu zbog kojeg se Barišić već ispričao”, već o ozbiljnim znanstvenim nepravilnostima, jer je u popravljenom tekstu ideja o tri vala globalizacije pripisana Samuelu P. Huntingtonu – i u glavnom tekstu i u fusnoti s referencom (Dokument 7).

7. Ministar Barišić je jučer popravio izvornu verziju svog članka u online izdanju časopisa Synthesis philosophica (Dokument 8) o čemu je izvijestio javnost na svojoj osobnoj stranici: http://www.pavobarisic.eu/hr/dossier_fusnota.html. Pokušavajući prikriti svoj originalni plagijat ponovo je napravio znanstvenu pogrešku. Na kraju fusnote dodao je sljedeću referencu: “Cf. Stephen Schlesinger, ‘Can Democracies be Organized? ‘, Maxim News Network, 11/6/2008.”

Kratica “Cf.” stoji za “confer”, odnosno “usporedi”. Međutim, tekst fusnote nije nešto što treba USPOREDITI sa Schlesingerovim člankom, već se tekst uglavnom SASTOJI od Schlesingerova teksta preuzetoga od riječi do riječi. Dakle, opet nema propisnog citata s navodnim znakovima, već se čitatelje zavarava da je tekst Barišićev.

8. Barišićev članak je zaprimljen 21. prosinca 2007. (Dokument 9). Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008. (Dokument 10), a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica?

Izvor: Ivan Đikić

9. Kako je moguće da u jednom radu bude toliko profesionalnih grešaka? Očigledno taj rad nije podvrgnut kritičnoj recenziji uredništva časopisa u kojemu je objavljen. Kad se pogleda Barišićev opus (http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=009735), može se vidjeti da je u vrijeme dok je bio glavni urednik (1993.-2005.) dvaju “sestrinskih” časopisa – Filozofska istraživanja (na hrvatskom) i Synthesis philosophica (na svjetskim jezicima) – u svojim časopisima objavio čak 14 znanstvenih radova, dakle u prosjeku jedan rad godišnje.

Urednici i članovi odbora odlučuju kome će se radovi poslati na recenziju i birajući “prijateljske recenzente” često se događa da uopće ne postoji profesionalna ni kritička recenzija.

Zaključak: Utvrdio sam postojanje plagiranja, niza neetičkih pogrešaka, krivih citata, kopiranja rečenica i dijelova odlomaka, te zataškavanja prijašnjih propusta. To pokazuje da ministar Barišić više puta preuzima tuđe ideje i predstavlja kao svoje te da čini cijeli niz grešaka u svom radu koje su u suprotnosti s akademskom čestitošću i stručnim znanstvenim radom.

novo.hr/izvor: N1

dokumenti: Ivan Đikić