Poslovne vijesti 
BBC: U Rusiji se prvi put pojavljuje pitanje koje je dosad bilo nezamislivo
Da Rusija Vladimira Putina ima službeni slogan, kako bi on glasio? Možda onako kako je to jednom u intervjuu rekao ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov: “Rusija je takva kakva jest i mi se toga ne sramimo”.
No, nedavno se pojavila i ažurirana verzija. Nakon što je primila nagradu od predsjednika Putina, veteranka pop i folk glazbe Nadežda Babkina poručila je publici u Kremlju: “Rusija se nikada neće slomiti zahvaljujući našem jedinstvenom, multietničkom genetskom kodu koji nas drži na okupu”.
Potom je dodala: “Kome se to ne sviđa, može se slobodno otrovati”. Ta rečenica na mnogo načina sažima Rusiju 2026. godine – zemlju koja se ne ispričava, ne kaje i ne pristaje na kompromise, baš poput samog Vladimira Putina, piše BBC.
Putinov ne pokazuje žaljenje
Otkako je naredio potpunu invaziju na Ukrajinu, ruski predsjednik nije pokazao ni trunke žaljenja zbog svoje odluke niti namjeru da prekine sukobe. Ovaj tjedan Rusija je pokrenula još jedan masovni napad raketama i bespilotnim letjelicama diljem Ukrajine, i to uoči godišnjeg Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, događaja osmišljenog da predstavi Rusiju svijetu.
Visokopozicionirani zapadni ulagači i političari odavno su prestali dolaziti, no organizatori tvrde da će na forumu sudjelovati izaslanstva iz više od 130 zemalja i teritorija. Više od četiri godine rata sa susjedom ne čini se kao najbolja reklama za zemlju koja traži strana ulaganja, no napadi na Ukrajinu se nastavljaju. Javni stav predsjednika Putina o ratu ostaje čvrst – on i dalje zahtijeva da Ukrajina prepusti Rusiji kontrolu nad cijelom regijom Donbas.
Odustali od Trumpa
Vladimir Putin se nije promijenio, ali jedna stvar u Kremlju jest, a povezana je s Donaldom Trumpom. Prošle godine ruski su dužnosnici djelovali uvjereno da će im američki predsjednik pomoći u postizanju mirovnog sporazuma za Ukrajinu pod uvjetima Moskve.
Drugim riječima, da će predsjednik Trump pritisnuti Kijev da prihvati maksimalističke zahtjeve Moskve. Nakon američko-ruskog summita u Anchorageu na Aljasci prošlog ljeta, visoki ruski dužnosnici mjesecima su oduševljeno govorili o “duhu Anchoragea”, kao da su Trump i Putin postigli razumijevanje o Ukrajini na korist Moskve. No, mirovni sporazum se nije ostvario.
“Ne znam ništa o “duhu Anchoragea”, rekao je nedavno Putinov savjetnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov za rusku državnu televiziju. “Nikad nisam upotrijebio taj izraz”. Bio je to znak da je “duh Anchoragea”, ako ne i nestao, onda barem počeo isparavati. To bi mogao biti jedan od čimbenika koji potpiruju očitu frustraciju Vladimira Putina.
Pritisci na Rusiju i rat kod kuće
Mnogo je i drugih razloga za frustraciju. Ono što je čelnik Kremlja zamislio kao kratkotrajnu “specijalnu vojnu operaciju” pretvorilo se u krvavi rat iscrpljivanja koji je sada u petoj godini.
Od veljače 2022. Rusija je pretrpjela goleme gubitke na bojištu, značajnu štetu gospodarstvu i tehnološki pad. Štoviše, rat se približio ruskim granicama. Danas ukrajinske bespilotne letjelice dosežu duboko u Rusiju, a rafinerije nafte i druga energetska infrastruktura redovito su na meti.
Prošlomjesečni veliki napad dronovima na Moskovsku regiju pokazao je da se protuzračna obrana oko glavnog grada može probiti. Zbog straha od napada, godišnja Parada pobjede na Crvenom trgu 9. svibnja održana je u smanjenom obimu.
Odgovor Kremlja – eskalacija
Više od četiri godine rata i tisuće međunarodnih sankcija stavile su ogroman pritisak na rusko gospodarstvo. Proračunski deficit raste, a gospodarstvo stagnira. A kako je Kremlj odgovorio na te izazove?
Ne smanjivanjem “specijalne vojne operacije”, već upravo suprotno. Sudeći prema nedavnim velikim ruskim zračnim napadima na ukrajinske gradove, odgovor je eskalacija. Kremlj za to ne preuzima odgovornost, već krivi Kijev, tvrdeći da Rusija reagira na nedavni ukrajinski napad na studentski dom u Starobilsku, u okupiranom dijelu istočne Ukrajine.
Prema službenim podacima, ondje je poginuo 21 student. Ukrajinska vojska je priopćila da je u Starobilsku pogodila sjedište ruske elitne vojne jedinice za bespilotne letjelice Rubicon, ne navodeći je li riječ o istoj zgradi. Kraj borbi čini se daljim no ikad.
Objavljen dosad nezamisliv članak
Prethodnih godina predsjednik Putin koristio je nastupe na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu kako bi iznio svoj pogled na svijet i ponovio kritike na račun Zapada.
Očekuje se da će se i ove godine sastati s glavnim urednicima međunarodnih novinskih agencija i održati govor. Hoće li iskoristiti forum da signalizira promjenu stava o Ukrajini? Zasad ništa na to ne upućuje. Ipak, unutar Rusije postoje znakovi rastućeg javnog diskursa o tome je li vrijeme za okončanje rata, čak i u strogo kontroliranom medijskom prostoru.
Pišući za časopis Russia In Global Affairs, koji ima bliske veze s vanjskopolitičkim establišmentom, politički analitičar Vasilij Kašin nedavno je zaključio: “Cilj uklanjanja antiruskog režima u Ukrajini u ovoj je fazi suštinski neostvariv bez potpune vojne okupacije cijele zemlje, uključujući i njezin zapadni dio, na dulje vrijeme. Za Rusiju je to tehnički neizvedivo”.
Nekoliko dana kasnije, prorežimski tabloid Moskovski Komsomolec citirao je političkog komentatora Aleksandra Nosoviča: “Stručna zajednica podijeljena je na one koji se zalažu za nastavak specijalne vojne operacije do ostvarenja ciljeva i one koji smatraju da je vrijeme da se ona završi, jer najgori scenarij nije čak ni poraz, već beskonačna operacija”.
U istim je novinama odvjetnik Dmitrij Krasnov ustvrdio da su kroz rusku povijest “izgubljeni ratovi i ponižavajuća primirja redovito vodili do novih iskoraka, reformi i, iznenađujuće, do novih pobjeda… veliki geopolitički gubici ponekad su bili korisniji od blistavih pobjeda”.
U zemlji čija je nacionalna ideja oblikovana oko koncepta Rusije kao nacije pobjednika, bilo je zapanjujuće vidjeti takav članak u tisku.
Je li to bio nagovještaj da bi Rusija trebala okončati rat u Ukrajini bez postizanja svojih ciljeva? Nekoliko dana kasnije, pri pokušaju ponovnog čitanja članka na internetu, na ekranu se pojavila poruka: “Greška 404. Stranica nije pronađena”. Pristup je odbijen. Možda diskurs i postoji. Ali očito ima svoje granice.
NOVO.hr
foto: epa
