Hranić: Svi mi uz osobe s invaliditetom postajemo autentičniji i plemenitiji ljudi

Istinski uključivo društvo postat ćemo tek kad prestanemo govoriti što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom i zapitamo se što možemo učiniti zajedno s njima, poručio je Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić dodavši da uz ono što nam te osobe pružaju svi mi postajemo bolji i plemenitiji ljudi.

Istaknuo je to metropolit Hranić iz svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu sa središnjeg misnog slavlja 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Božja riječ upozorava da se svako ljudsko društvo i zakonodavstvo bez evanđeoskih principa i bez Boga prije ili kasnije počinje okretati protiv čovjeka, jer iznutra biva razarano egoizmom i zavišću, naglasio je Hranić i ocijenio da se takav mentalitet često susreće i u hrvatskom društvu, unatoč činjenici da se većina građana izjašnjava kršćanima ili pripadnicima drugih vjerskih zajednica, koje imaju slična uvjerenja kad su u pitanju ljudski život i odnos prema slabijima.

“S takvom ‘ljudskom logikom’, bez evanđeoskog svjetla, često se susreću majke koje pod srcem nose dijete s mogućim poteškoćama u razvoju te im se, u duhu naše sebične ‘ljudske logike’, u pravilu savjetuje prekid trudnoće”, rekao je Hranić.

Takva “neljudska logika”, upozorio je, vodi u kulturu smrti i odbacivanja, u kojoj nema mjesta za dijete koje će trebati terapije, liječenje, asistenta u nastavi, solidarnost i pomoć u kući ili na drugi način, jer se smatra da će ono biti preveliko opterećenje za zdravstveni i socijalni sustav.

Osim na osobe s invaliditetom, rekao je, tu misli i na stare i nemoćne, na one u terminalnoj fazi života i na osobe s neizlječivim bolestima, te neki rješenje vide, naveo je, i u ozakonjenju eutanazije, jer takve su osobe “teret društva”.

Učinjeni važni koraci u porastu osjetljivosti za ranjive skupine, ali postoji prostor za poboljšanje

Ocijenio je da Hrvatska posljednjih godina ipak učinila važne korake u porastu osjetljivosti za socijalno ugrožene i ranjive skupine te za osobe s invaliditetom poput uvođenja inkluzivnog dodatka, zakonske regulacije osobne asistencije i pomoćnika u nastavi, kao i mjere profesionalne rehabilitacije te potpore uključivanju djece s teškoćama u odgojni i obrazovni sustav, poticanje zapošljavanja i dr., te napomenuo da je porasla i društvena osjetljivost za potrebe tih osoba, svijest o važnosti palijativne skrbi.

Smatra, međutim, da ima dosta prostora za poboljšanje skrbi te podrške osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, jer između zakonskih prava i stvarnoga života još uvijek postoje značajne razlike.

“Osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji te udruge koje ih okupljaju svjedoče nam o potrebi ubrzavanja vještačenja i postupaka stjecanja određenih prava kao i o potrebi povećanja dostupnosti osobnih asistenata, uklanjanja arhitektonskih i komunikacijskih prepreka i u našim crkvama i pastoralnim prostorima, omogućavanja kvalitetnijeg uključivanja u redoviti odgojni i obrazovni sustav, dodatnog povećanja mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te razvoja usluga koje svakoj osobi, umjesto izolacije, omogućuju život u zajednici”, naveo je.

Osjeća se i potreba za većim brojem timova za kućne posjete koji pomažu roditeljima u njihovoj skrbi za djecu s invaliditetom, dodao je, kao i za većim brojem specijaliziranih ustanova za ranu dijagnostiku i rehabilitaciju, poludnevnih i dnevnih boravak kako bi se rasteretilo roditelje te palijativnim centrima.

Naglasio je i važnost našeg odnosa prema bližnjima, prema svakoj ljudskoj osobi. Zakon može propisati pravo, ali ne i ljubav, država može izgraditi pristupne rampe i ukloniti barijere, ali nitko izvana ne može ukloniti prepreke koje mi ljudi podižemo u vlastitim srcima i odnosima, upozorio je.

“Istinski uključivo društvo postat ćemo tek onda kad prestanemo samo govoriti o tome što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom te kad se počnemo pitati što možemo učiniti zajedno s njima. Mjera ljudskosti u jednom društvu mjeri se po odnosu prema najranjivijima, kako nas je na to podsjećao blagopokojni papa Franjo, ističući da briga za osobe s posebnim potrebama određuje ‘stupanj civiliziranosti jednoga naroda’”, zaključio je Hranić.

Osobama s invaliditetom poručio je da ih je iskustvo vlastitih granica oslobodilo oholosti, naučilo poniznosti te zahvalnosti i za malo. “Rese vas dobrota i čistoća srca, iskrenost, radost, plemenitost, nesebična ljubav, dobrota i solidarnost. Svi mi uz vas postajemo bolji, autentičniji i plemenitiji ljudi i rastemo u čovječnosti te nikad ne možemo mi pružiti vama, koliko vi pružate nama”, rekao je Hranić.

Geslo ovogodišnjeg 5. susreta je “U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“, a nadbiskup Hranić je poručio kako želi da te riječi apostola Pavla, istinski ohrabre i osnaže i Crkvu i društvo.

U središnjem misnom slavlju sudjelovalo je oko 4.000 vjernika iz cijele Hrvatske i inozemstva te brojni hrvatski oci nadbiskupi i biskupi, među njima i nadbiskup metropolit zagrebački i predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša, kao i apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Leopold Girelli.

P.T./H

foto: fah