Možemo sanjati o nacionalnoj sigurnosti dok bivši ministar misli da NO znači Nagovorni odbor

Posljednjih dana, za vrijeme nažalost velikih požara na splitskom području, svako malo mogli smo čuti riječi – nacionalna sigurnost. Nema tko ih nije izgovorio, od premijera i predsjednice, do ministara, novinara, komentatora, a možda ju je spomenuo i doktor za sve – Bruno Š. Ne znam, nisam ga pratio.

O ‘vrhunskoj’ koordinaciji i komunikaciji premijera, predsjednice, DUZS-a, MORH-a i ostalih za vrijeme dok je drugi po veličini grad u Hrvatskoj bio u prilično velikoj opasnosti od požara, vjerojatno nije potrebno govoriti. No, svi oni odreda su puni usta famozne nacionalne sigurnosti.

Prema jednoj definiciji, “nacionalna sigurnost” je pojam koji se može definirati kao stanje zaštićenosti temeljnih vrijednosti društva i na njima zasnovanih institucija, zaštita vitalnih nacionalnih interesa, integritet državnog područja i njezinih institucija, odnosno najopćenitije kao sigurnost političkog naroda.

Neki dan objavljena je anketa u kojoj preko 70% ljudi ne vjeruje u hrvatsko pravosuđe. Preko 70 posto!! Prema službenoj statistici, samo prošle godine iz Hrvatske je iselilo 37.000 uglavnom mladih ljudi. Iako je stvarna brojka vjerojatno još mnogo gora, odnosno veća, i ova službena je dovoljno deprimirajuća. Još više deprimira što odlaze i oni kojima je dobro u Hrvatskoj. Financijski dobro. Odlaze jer im je muka od kontaminiranog društva i bavljenja trivijalnostima u javnom prostoru, kako bi se prikrili pravi, životni problemi njih i njihove djece. Pročitajte opet malo iznad definiciju nacionalne sigurnosti. Kako vam se sada čini hrvatska nacionalna sigurnost?!

Nacionalna sigurnost je zgodna dnevnopolitička, poluzastrašujuća konstrukcija, koju uglavnom izvlače političari. A izvlače je kada treba opravdati trošenje kojeg milijuna/milijarde za nabavku vojne opreme, kada treba opravdati nebulozne izjave, općenito kada treba zastrašiti građane od mrskih neprijatelja. Pa makar oni i ne postoje.

Jedino pozitivno ekonomsko stanje u državi i pravedno sudstvo garantiraju nacionalnu sigurnost. Koliko smo uspješni u navedenim područjima, a samim time kakva nam je nacionalna sigurnost, prosudite sami. Dugo već nemamo nacionalnu sigurnost, u ekonomskom, političkom i svakom drugom smislu. I pitanje je jesmo li je ikad i imali.

Ipak su dva događaja u posljednje vrijeme pokazala u kakvoj nacionalno-ekonomskoj nesigurnosti živimo. Prvi je bio “Lex Agrokor”, u kojem se izmislio zakon za privatnu kompaniju i privatnog vlasnika/e, što je neviđeno dosad čak i u Hrvatskoj, a u uređenijim državama da ne govorimo. Samim time su diskriminirane tisuće malih i srednjih poduzetnika koji posluju, ili se trude poslovati po zakonu. Sve zbog “strateške kompanije”.

Drugi je bio slučaj “Dobrović”. Bivši ministar Slaven Dobrović smatra da NO znači Nagovorni odbor. On je za opravdanje što je digao ruku za kredit Agrokoru, dok je bio u Nadzornom odboru HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvitak) okrivio Zdravka Marića. Kazao je da je ministar financija Marić nagovorio članove Nadzornog odbora da glasuju za dodjelu kredita. Što se ispostavilo netočnim i Dobrović se ispričao ministru Mariću. Sreća što se radi o samo 50 milijuna eura poreznih obveznika, koje država vrlo vjerojatno neće nikad vidjeti. Ili će vidjeti mrvice od tog iznosa.

Iz ove sramote Slavena Dobrovića dvije su tragične i dugoročne posljedice za društvo. Prva je ta što sada Zdravko Marić i ekipa mogu lagano poklopiti sve koji im (opravdano) spominju ogromne propuste, da ne koristimo teže riječi, u vezi sa situacijom u Agrokoru. Druga tragična posljedica je ta što Slaven Dobrović smatra da bi se opravdao, ako ga je netko nagovorio da tako glasuje. Dragi Slavene, Nadzorni odbor nije Nagovorni odbor. Iako se u Hrvatskoj, posebno u javnim tvrtkama smatra da jest.

Iz ove dvije ekonomske katastrofe (a ima ih još milijun), vidljivo je da možemo samo sanjati o nacionalnoj sigurnosti. Kome će trebati nacionalna sigurnost s kojom nas plaše po potrebi, dok ovdje neće više biti mladih ljudi, dok će nepovjerenje u sudstvo imati 90 posto građana i dok će se i dalje bacati naš novac u vjetar, jer istaknuti političar misli da je u Nagovornom odboru, a ne u Nadzornom? Koji bi trebao nešto i nadzirati, jelte..

Pošto cijelo vrijeme govorim o važnosti ‘zdrave’ ekonomije i snažnog privatnog sektora, jedan kolega mi je nedavno rekao: “Pa nije sve u ekonomiji!” – odgovorio sam: “Pa kod nas ništa nije u ekonomiji, zato nam i jest tako dobro.”

Stoga, kada sljedeći put čujete da vas s malih ekrana netko upozorava na nacionalnu sigurnost, znajte da u tim trenucima opravdava neopravdano trošenje vaših milijuna/milijardi. Istovremeno prekriva svoju nesposobnost rješavanja realnih problema.

Dragan Bacinger

ilustracija: K.H.