Nadbiskup Uzinić: “Ljubav prema domovini ne pokazuje se zastavama, već time kako čuvamo svoju zemlju, vodu i more”

Riječki nadbiskup Mate Uzinić poručio je danas, u propovijedi na misnom slavlju na blagdan Velike Gospe u trsatskom svetištu, da Marijina ovozemaljska prošlost treba postati naša sadašnjost kako bi njezina proslavljena sadašnjost mogla biti naša budućnost.

Rekao je da evanđelja nisu pisana da bi nam ispripovijedala Marijin život, nego da bi navijestila Isusa Krista i njegovo uskrsnuće. Istaknuo je da je upravo u Kristu ključ današnje svetkovine te da Marija nosi Krista, donosi radost, stavlja se u službu i otkriva da je naučila gledati svijet Božjim očima, dok Bog raspršuje ohole, silne skida s prijestolja i uzvisuje neznatne.

Uzinić je rekao kako Papa u enciklici pred čovječanstvo stavlja dvije biblijske slike, kulu Babilonsku i obnovu Jeruzalema te da se Babilon gradi ondje gdje vladaju strah, oholost i moć, a Jeruzalem se obnavlja ondje gdje svatko preuzima dio odgovornosti, gdje se različitosti ne ukidaju nego usklađuju i gdje se odnosi obnavljaju prije negoli se grade zidovi.

“Mir počinje načinom na koji govorimo o drugome”

Uzinić je upitao što gradimo danas, gradimo li Babilon ili grad zajedništva i od čega ga gradimo, u svojim obiteljima, u društvu, u Crkvi, gradimo li mir ili povećavamo prostor sukoba. Ustvrdio je kako živimo u vremenu u kojemu se ponovno lako govori jezikom sile, prijetnje i naoružanja.

Ipak, naglasio je da mir počinje načinom na koji govorimo o drugome, u obitelji, na poslu, u politici, na društvenim mrežama, pa čak i u Crkvi. Dodao je da bismo, ako smo shvatili da nasilje ne rješava sukobe u obitelji, morali shvatiti da ni rat ne može biti rješenje za sukobe velike ljudske obitelji, no to ne znači odricanje od prava na obranu.

Uzinić je upitao i što gradimo svojim odnosom prema zajedničkom dobru, pritom spomenuvši nezakonito odložen otpad u Gospiću i druge rane okoliša. Nastavio je kako s boli gledamo posljedice požara na omiškom području, svjesni koliko je krhak taj zajednički dom te da nam treba međusobna odgovornost kako bismo ga sačuvali.

“Ljubav prema domovini se ne pokazuje zastavama i riječima”

“Ljubav prema domovini se ne pokazuje zastavama i riječima, dokazuje se time kako čuvamo svoju zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koja će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka, kako se ponašamo kad je zajednički dom ugrožen”, kazao je.

Nadbiskup Uzinić upitao je i što gradimo u Crkvi te je rekao da ga “to pitanje posebno boli kad se suočavamo sa zlostavljanjima i drugim neugodnim istinama o nama samima u Crkvi”. “Papa traži od kršćanskih zajednica transparentnost u komunikaciji i iskreno traganje za činjenicama.

Ovdje mogu samo s tugom zašutjeti”, rekao je i nastavio da Crkvu Kristovu gradimo kad slušamo žrtve, tražimo istinu i preuzimamo odgovornost te da je to obveza cijele crkvene zajednice. Uzinić je govorio i o traženju odgovora na vječno i teško pitanje koje se uvijek iznova pojavljuje pred ljudskom patnjom: gdje je Bog.

“Bog ne obećava da će čudom zaustaviti vatru, bolest ili rat”

Rekao je kako ne zna postoji li odgovor koji može ublažiti težinu tog pitanja, osobito kad ga postavljaju oni koji pate, te da kršćanska vjera ne obećava život bez nesreće, bolesti, gubitka i smrti, niti obećava da će Bog svaki put čudom zaustaviti vatru, bolest ili rat.

Istaknuo je da ona u Isusu Kristu govori nešto drugo, da Bog nije ostao izvan naše patnje, da je i sam u Kristu iskusio odbačenost, bol i smrt te da u svakome tko pati nastavlja svoju patnju, a svojim uskrsnućem pokazuje da patnja, zlo i smrt ipak nemaju posljednju riječ.

“On se nalazi u onome što su činili svi oni koji su se uključili u borbu protiv zla, u borbu s požarom, u iznimnoj solidarnosti koja se pokazala i koja je patnju stradalih učinila podnošljivijom”, rekao je i nastavio da se to događa i kad god prokažemo zlo te stanemo na stranu žrtve, na stranu onih koji pate.

T.R./H

foto: FaH