novogradnja

Home / novogradnja/Poslovne vijesti / PROMJENE CIJENA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA

PROMJENE CIJENA GRAĐEVINSKOG MATERIJALA

Građevinska industrija jedna je u nizu industrija, koja je „platila danak“ krizi započetoj 2020. godine. Cijene građevinskog materijala su sredinom 2020.g. počele nekontrolirano rasti, da bi tek zadnjih tri mjeseca donekle, i samo u pojedinim segmentima usporile svoj rast, ali situacija je i dalje jako neizvjesna. Što se dogodilo u međuvremenu, na koji način je Vlada upravljala krizom u građevinskom sektoru i kako Zakon regulira promjene cijena, pročitajte u nastavku članka.

Vladine mjere i provedba

Više od godinu dana nakon početka rasta cijena građevinskog materijala, 1.10.2021. g., Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda, kojim je izvođače pozvala da se obrate naručiteljima u postupcima javne nabave sa zahtjevom isplate razlike u cijeni za neizvršene ugovore o javnoj nabavi radova kod kojih je ugovorena nepromjenjiva cijena radova, ako su se cijene radova i elemenata (građevinskih materijala, proizvoda, rada i dr.) izmijenile u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od deset postotaka, a naručitelje je pozvala da pristupe analizi ugovorenih cijena kako bi utvrdili jesu li se kod takvih ugovora cijene izmijenile u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od deset postotaka.

Navedeni Zaključak Vlade, koji nema obvezujuću pravnu snagu, po pravnoj snazi je ispod Zakona i predstavlja pravni akt koji ima učinak upute odnosno naputka, po kome oni na koje se Zaključak odnosi, mogu i ne moraju dobrovoljno postupiti. S druge strane, Zakon o obveznim odnosima po navedenom pitanju ima obvezujuću pravnu snagu, a sama okolnost promjene cijena građevinskog materijala dovoljna je za potraživanje razlike u cijeni građevinskog materijala ukoliko dođe do promjene cijene građevinskog materijala za više od dva ili deset postotaka.

Ovakav rast cijene građevinskog materijala nezapamćen je na svjetskom tržištu u zadnjih pedeset godina, pa tako i u Republici Hrvatskoj. Obzirom da je Zaključak Vlade nedovoljno određen da bi se po njemu moglo postupati, jedino rješenje nastalog problema pronalazi se u jasnim i nedvojbenim odredbama navedenog Zakona o obveznim odnosima.

Metodologija izračuna razlika u cijeni

Iako Zakon o obveznim odnosima ima predviđeno rješenje problema, da bi došlo do njegove primjene, potrebno je uspostaviti jasne parametre izračuna promjene cijene građevinskog materijala odnosno metodologiju izračuna promjena u cijeni. Ovaj problem je razumljiv, najprije je potrebno uspostaviti metodu izračuna promjena cijena da bi se uopće mogao postaviti zahtjev za isplatom razlike u cijeni. Metodologija izračuna razlike cijene je od strane Vlade u konačnici uspostavljena, godinu dana nakon donošenja Zaključka, donošenjem novog Zaključka, ponovno u obliku neobvezujućeg pravnog akta, o čemu više riječi u nastavku članka.

Dana 08.01.2022. godine, vezano uz metodologiju izračuna razlike cijene, poslali smo upit Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, a Vladi upit po pitanju primjene Zaključka. Vlada nam do danas nije dala nikakav odgovor, a Ministarstvo gospodarstva dalo nam je sljedeći odgovor:

„Člankom 436. točkom 4. Zakona o javnoj nabavi 2016 propisano je da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, kao središnje tijelo državne uprave za politiku javne nabave, nadležno za stručnu pomoć u primjeni Zakona o javnoj nabavi 2016 i njegovih podzakonskih propisa kroz davanje mišljenja, izradu smjernica, priručnika te drugih publikacija i obrazaca.

Financiranje planiranih nabava u nadležnosti je naručitelja, te ih on bazira na određenim planovima i projekcijama pribavljanja financijskih sredstava. Troškove povećanja cijene ugovora, kao i administrativne troškove koji iz njih proizlaze, u pravilu snose naručitelji.

(……)

Svaki ugovor o javnoj nabavi treba gledati zasebno, a izmjene moraju biti opravdane u onoj mjeri u kojoj su potrebne za ublažavanje posljedica krize u izvršavanju javnih ugovora. Parametre i načine izračuna razlike u cijeni građevinskog materijala i proizvoda u svakom konkretnom slučaju određuje sam naručitelj. U konkretnom postupku, ovisno o predmetu nabave, naručitelji mogu, primjerice, koristiti podatke objavljene od strane nacionalnih zavoda za statistiku, EUROSTAT-a ili potporu naručiteljima mogu pružiti gospodarska/strukovna udruženja.

Zakon o javnoj nabavi 2016 ne definira pojam „revizijski trag“. S aspekta primjene Zakona, naručitelj mora dokazati da bilo koja izmjena ugovora nije značajna u smislu članka 321., kao i opravdanost izmjena, a što bi moglo uključivati i sve dokaze dostavljene od strane ugovaratelja, kao i druge dokaze koji dokazuju povećanje ugovorenih jediničnih cijena građevinskih materijala i proizvoda u smislu Zaključka Vlade Republike Hrvatske. Na korisniku je teret dokazivanja nastalih okolnosti koje zahtijevaju tražene izmjene.

Iz odgovora Ministarstva ne proizlazi jasan, konkretan i životno upotrebljiv odgovor o mogućnostima daljnjeg postupanja.

Dana 21.6.2022.godine, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstvom pravosuđa i uprave donijelo je Metodologiju utvrđivanja razlike u cijeni radova, a istovremeno je novim Zaključkom Vlade predviđeno i sniženje ugovorene cijene ukoliko je razlika u cijeni niža od deset posto.

Sporna odredba o nepromjenjivosti cijena

Pored uspostave metodologije izračuna promjene cijena, javlja se i sam problem tumačenja odredbe o „nepromjenjivosti cijena“. Naime, odredba o nepromjenjivosti cijena uvrštena u ugovorima javne nabave najčešće ne podrazumijeva nepromjenjivost cijena u smislu članka 627. Zakona o obveznim odnosima, već nepromjenjivost cijena od one već ponuđene u postupku nadmetanja i postupku izvođenja radova iz sasvim drugih razloga. Ukoliko se isključuje obvezujuća odredba Zakona o obveznim odnosima, onda to mora biti jasno i decidirano u ugovorima ugovoreno i navedeno, a ne otvoreno proizvoljnoj prosudbi i različitom tumačenju ugovorenih strana. Drugim riječima, ukoliko ugovorom o javnoj nabavi nije izričito predviđena primjena odredbe o nepromjenjivosti cijena u smislu članka 627. Zakona o obveznim odnosima, odredba o nepromjenjivosti cijena koja bi uslijedila tek ukoliko se cijene građevinskog materijala promijene za više od deset postotnih poena, nije primjenjiva na takve ugovore, a izvođači mogu tražiti povećanje razlike u cijeni ukoliko takva promjena u cijeni iznosi već iznad dva postotka i to za cjelokupni iznos razlike od dva posto pa do realnog iznosa cijena građevinskih materijala i proizvoda. Naime, odredbom članka 626. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano da ako ugovorom glede izmjene cijene nije predviđeno što drugo, izvođač koji je svoju obvezu ispunio u predviđenom roku može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između sklapanja ugovora i njegova ispunjenja, a bez njegova utjecaja, povećale cijene elemenata na temelju kojih je određena cijena radova, tako da bi ta cijena trebala biti veća za više od dva postotka.

Osim toga, u mnogim ugovorima javne nabave do 2020. godine odredba o nepromjenjivosti cijena često uopće nije bila predviđena. Ovo nedvojbeno znači da izvođač ima pravo potraživati razliku cijene ukoliko ona prijeđe prag iznad dva posto prethodno ugovorene cijene, a ne tek deset posto iznad promijenjene cijene, na što se Vlada svojim Zaključcima  uopće nije osvrnula.

Primjena u praksi

Do primjene Zaključka i samog Zakona o obveznim odnosima do danas još uvijek  nije došlo. Javni naručitelji još uvijek, osim što nisu pokrenuli postupke isplate razlike u cijeni i pozvali izvođače na pregovore, oglušili su se i na naputak Vlade da se ubuduće, u ugovorima javne nabave predvidi „oscilacija“ cijena i isključi odredba o nepromjenjivosti cijena.

Izvođačima su na raspolaganju sljedeće mogućnosti: završiti projekt prema prethodno ugovorenim cijenama korištenjem vlastitih financijskih resursa kako bi se projekt završio te poslovati s gubitkom ili jednostrano raskinuti ugovor o javnoj nabavi prije početka njegove primjene.

Kako ne postoji službena statistika, teško je procijeniti koju mogućnost od navedene dvije su izvođači češće koristili, ali zasigurno je svaka pojedinačna odluka ovisila prvenstveno o kapacitetima i financijskim resursima izvođača i internoj procjeni izvođača o isplativosti projekta.

Daljnja predviđanja

Obzirom na minimalnu i neodgovarajuću intervenciju Vlade te nekooperativnost javnih naručitelja, velika je vjerojatnost da će većina izvođača, ukoliko se oslanja na bona fides naručitelja, ostati uskraćena za svoju razliku u cijeni. Ukoliko javni naručitelji ne pristanu na promjene ugovorenih cijena dobrovoljno, pred izvođačima stoje mehanizmi dokazivanja svojih potraživanja pred sudovima sve kako je predviđeno Zakonom o obveznim odnosima. Promjene cijena građevinskog materijala i proizvoda lako su dokazive i postoje neoborivi dokazi da je stanje na tržištu značajno utjecalo na pad prihoda izvođača, pa bi rješenje u vidu pokretanja sudskih postupaka radi potraživanja razlike u cijeni građevinskog materijala svakako moglo pozitivno utjecati na oporavak građevinske industrije.

______________________________________

Božena Vujica, korporativni pravnik

* Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Novo.hr-a.