Ostale vijesti

Home / Ostale vijesti/sport / Slavko Goluža u šoku: “Zvao sam Saračevića da mu čestitam na pobjedi, ali nije mi se javio….”

Slavko Goluža u šoku: “Zvao sam Saračevića da mu čestitam na pobjedi, ali nije mi se javio….”

Hrvatski sport ostao je bez još jednog velikana. U 60. godini od srčanog udara, nakon pobjede njegove Podravke u velikom derbiju protiv Lokomotive, Zlatku Saračeviću je pozlilo, hitno je prevezen u koprivničku bolnicu, no spasa mu nije bilo..

Saračević se radovao pobjedi svojih igračica, no nakon utakmice mu je pozlilo nakon čega je hitno prevezen u koprivničku bolnicu.

Nažalost, iz Koprivnice je stigla najgora vijest. Saračević je preminuo nakon što nije uspio pokušaj oživljavanja.

Vijest je šokirala sve hrvatske ljubitelje sporta, posebice rukometa.

Naravno, prije svih sve njegove suigrače, koji su dijelili mnoge radosti s ovim velikim rukometašem. A jedan od njih je i Slavko Goluža, danas trener slovačkog kluba, Tatrana iz Prešova.

U šoku sam. Završila je i naša utakmica večeras, pa sam provjerio kako je prošao veliki ženski rukometni derbi. Vidio sam da je Podravka pobijedila, i po starom dobrom običaju išao sam nazvati Zlatka da mu čestitam. Zvonio mu je mobitel, nije mi se javio… A onda mi se povratno javio njihov fizioterapeut. Oduzelo me je‘, vidno potresen kazao je za tportal Slavko Goluža.

Njih su dvojica dijelili svlačionicu hrvatske rukometne reprezentacije, a posebno se pamti olimpijsko zlato iz Atlante 1996. godine, te bronca s Eura iz 1994. godine.

Ja sam u to vrijeme igrao za Zagreb, a on je bio u Francuskoj. Kada je dolazio u reprezentaciju, gledao sam ga kao Boga, jer svima nama on je bio pojam. A ne samo što je bio igračina, nego je bio ljudina. Toliko mi je pomogao, davao savjete, jednostavno nemam riječi. Iako je deset godina stariji, bili smo veliki prijatelji, često smo se čuli’, završio je Slavko Goluža.

Metličić: “Pred desetak dana smo se sreli. Žalio mi se na pritisak!

Naravno, ova tužna vijest vrlo brzo stigla je do svih u rukometnom svijetu, pa tako i do Petra Metličića, legendarnog kapetana hrvatske reprezentacije koji je sa Saračevićem igrao tijekom svoje bogate karijere.

‘Kad sam čuo, jednostavno nisam mogao vjerovati. Znate, vidio sam se sa Zlatkom prije desetak dana, kada je s Podravkom došao u Split. Razgovarali smo, zezali se. I još sam mu rekao da mi izgleda nikad bolje. Rekao mi je tada da mu je teško jer taj trenerski posao nije jednostavan. Pritisak je rezultata, igre, svega… Ali misli si čovjek, on je u tome cijeli život, sigurno će proći i izdržati. I onda se dogodi ovo’, kazao je za Tportal u nedjelju kasno navečer vidno potreseni Petar Metličić.

‘Strašno mi je žao jer je bio predobar, uzor svima nama. Igrali smo u reprezentaciji, ali iako je bio stariji, uvijek je nama mlađima pomagao, dijelio savjete. Brinuo se za sve nas. A uz sve, bio je šaljivdžija, strašno duhovit. A o tome kakav je igrač bio, neću ni trošiti riječi. Ne igrač, već igračina.’

Vi ste sigurno upijali njegove poteze, jer igrao je na vanjskom, kao i vi.

Naravno, svaki trening s njime bio je gušt. Prihvatio me kao svog sina. Sjećam se, trebali smo ići na prvenstvo, mislim u Francusku, ali onda se nešto ozlijedio, pa sam na kraju i ja išao na to prvenstvo, kao njegova rezerva. Bio sam i na pripremama za Euro 2000., ali sam otpao taman prije. No zato smo još 1999. godine bili na predolimpijskom turniru u Sydneyju. Kako su OI bile sljedećeg ljeta, onda su domaćini organizirali nekakav turnir za četiri reprezentacije, a mi smo išli tamo kao aktualni branitelji zlata iz Atalante. Bio sam u momčad sa Saračem i to mi je bio poseban doživljaj. Žao mi je što nismo izborili nastup na tim Igrama, jer tko zna što bi tada bilo. Ovako se Zlatko vrlo brzo povukao, pa smo na onaj famozni Euro u Švedskoj išli bez njega. No i dalje smo ostali veliki prijatelji’, završio je Petar Metličić.

novo.hr

foto: HRS