Zapljena plaće na temelju suglasnosti ovršenika

Zapljena plaće u svrhu provedbe ovrhe svakodnevica je s kojom se susreću mnogobrojni građani. Zapljenu plaće poslodavac u praksi najčešće provodi temeljem dostavljenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi i sudske presude, a posebnu kategoriju čine zapljene plaće koje se provode na temelju same suglasnosti radnika odnosno ovršenika. Ovrhe na plaći neiscrpna su i složena tema, a u ovom članku pozornost se posvećuje ovrhama na plaći temeljem samog pristanka odnosno suglasnosti ovršenika.

Izmjene odredaba Ovršnog zakona od 1996. godine do danas u pogledu suglasnosti ovršenika o zapljeni plaće

Odredbe Ovršnog zakona od svojih početaka do danas doživjele su nekoliko izmjena. Karakteristično je za odredbe Ovršnog zakona kojim je regulirana mogućnost zapljene plaće na temelju suglasnosti dužnika da se one primjenjuju ovisno o vremenskom razdoblju kada je takva suglasnost dana.

Tako je prvobitno Ovršni zakon (NN 57/1996) propisivao da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku. Takva zapljena na temelju suglasnosti dužnika nije imala utjecaja na provedbu ovrhe na plaći u pogledu koji se tiče namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

Ovršni zakon (NN 88/2005), donesen 8. srpnja 2005. g. dopustio je mogućnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća u cijelosti ili djelomično. Tek Ovršnim zakonom  (NN 67/2008) ograničena je mogućnost zaplijene cijele plaće za dio u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe, ali je Zakon ujedno propisao da se navedeno pravilo neće primjenjivati na postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona, niti će se primjenjivati na isprave o suglasnosti o zapljeni plaće koje su ovjerene prije stupanja na snagu navedenog Zakona.

Suglasnosti o zapljeni cijele plaće u vrijeme važenja Ovršnog zakona (NN 88/2005)

Upravo u predrecesijskom razdoblju,  kada je na snazi bio Ovršni zakon koji je ozakonio mogućnost davanja suglasnosti za zapljenu cijele plaće (od 2005.godine do 2008.godine), mnogi su posezali baš za ovakvim načinom osiguranja zajmova koji su podizali kod banaka, ali i raznih drugih inozemnih i domaćih kreditnih institucija.

Nisu rijetki slučajevi u praksi u kojima se poslodavci susreću sa zahtjevima ovrhovoditelja za zapljenom cijele plaće upravo na temelju suglasnosti radnika, a važećim Ovršnim zakonom propisano je da je za dopuštenost takve izjave o suglasnosti zapljene cijele plaće mjerodavno činjenično stanje u vrijeme ovjere te izjave kod javnog bilježnika. Unatoč izmjenama Ovršnog zakona, do danas ne postoji zakonsko ograničenje da se u ovakvim slučajevima ne zaplijeni cijela plaća radnika i time izravno ugrozi njegova cjelokupna egzistencija.

Kada poslodavac zaprimi takvu ispravu kojom je dozvoljena zapljena cjelokupne plaće njegovog radnika, poslodavac po istoj treba postupiti ukoliko želi izbjeći potencijalnu tužbu ovrhovoditelja usmjerenu na naplatu tražbine izravno od samog poslodavca.

Razlike između isprava o suglasnosti za zapljenu plaće i rješenja o ovrsi

Suglasnost o zapljeni plaće ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi osim u dijelu koji se odnosi na prednosni red naplate. Za razliku od rješenja o ovrsi, čiji prednosni red se određuje prema datumu primitka ovršnog prijedloga sudu ili javnom bilježniku, prednosni red kod suglasnosti o zapljeni plaće se određuje  prema trenutku njezinog zaprimanja kod poslodavca.

Ukoliko poslodavac vrši zapljenu plaće temeljem uredno ovjerovljene i dostavljene isprave o suglasnosti na zapljenu plaće, a nakon toga primi i pravomoćno rješenje o ovrsi na plaći istog radnika, za koje je ovršni prijedlog predan sudu ili javnom bilježniku prije datuma nego mu je dostavljena suglasnost o zapljeni plaće, dužan je obustaviti ili umanjiti isplate po suglasnosti o zapljeni plaće i provesti ovrhu na plaći radnika temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Je li moguće zaštiti egzistencijalni minimum u slučaju postojanja suglasnosti o zapljeni cijele plaće?

Pravno rješenje kojim bi se izbjegla situacija zapljene cijele plaće, radnik ponekad može pronaći u pravnom institutu zastare. Ipak, zastara koja podrazumijeva nemogućnost prisilne naplate duga zbog proteka vremenskog roka od deset godina, rijetko je primjenjiva u praksi budući da je vjerojatnost da nije došlo do prekida tijeka zastare jako mala. Naime, budući da suglasnost o ovrsi na plaći ima učinak rješenja o ovrsi, onda i za takvu suglasnost vrijedi zastarni rok u trajanju od deset godina. Ukoliko dužnik u navedenom razdoblju nije prekinuo tijek zastare odnosno nije vršio obročne otplate ili na neki drugi način prekinuo zastaru, a ovrhovoditelj nije poduzimao radnje kojima je pokušavao naplatiti svoje potraživanje, ovrhovoditelj više nema pravo prisilnim putem potraživati svoje pravo naplate temeljem ovakve suglasnosti.

S druge strane, obzirom da je ovrhovoditeljima jasno da postoji mogućnost da će radnik u slučaju zapljene cijele njegove plaće raskinuti radni odnos, u praksi se često događa da ovrhovoditelji ipak prešutno pristaju na zapljenu plaće do zaštićenog egzistencijalnog minimuma.

U slučajevima suglasnosti o zapljeni cijele plaće, u kojima se ne primjenjuju osnovna pravila o izuzeću i ograničenju ovrhe na plaći, a kako bi radnik barem donekle osigurao svoj egzistencijalni minimum, moguće je, ukoliko za to postoje uvjeti kod poslodavca dogovoriti isplatu naknade plaće koja ne može biti predmet ovrhe. Naime, izuzeti su od ovrhe naknade troškova za službeno putovanje i naknade troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada.

Najavljeni novi Ovršni zakon koji bi uskoro trebao stupiti na snagu, trebao bi povećati opseg vrste primanja i naknada izuzetih od ovrhe, čime bi se barem donekle ublažila mogućnost zapljene cijelog mjesečnog primanja radnika u slučaju postojanja suglasnosti o zapljeni cijele njegove plaće.

Novim Ovršnim zakonom bi tako regres, božićnica, uskrsnica ili terenski dodatak trebali biti izuzeti od ovrhe, a osim proširenih naknada koje bi bile izuzete od ovrhe novi Ovršni zakon predviđa i druge povoljnije promjene za mnoge ovršene građane. Također, cilj novog Ovršnog zakona je provedbu ovrhe prepustiti sudovima te umanjiti ovlasti javnih bilježnika. Na taj način ujedno bi se teret provođenja ovrhe prebacio sa poslodavaca i izbjegla njegova odgovornost za naplatu ovrhovoditeljeve tražbine. Ipak, najavljenim novim Ovršnim zakonom nije predviđeno rješenje glede suglasnosti o zapljeni cijele plaće radnika što je ozakonio Ovršni zakon donesen još 2005. godine.

Božena Vujica, korporativni pravnik